Stvarnost demantira prognoze
Još sam davno prognozirao da će 21. stoljeće biti rat za hranu i vodu. Jednim sam dijelom demantiran. Naime, vodi se vrlo neugodan rat za energente.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Sumnjivi požari i ukrajinska “mudrost”
Vidjeli ste senzaciju: neki ukrajinski veleizdajnik, novinar, napisao je i osmislio cijelu teoriju nakon što je u svega jednom danu došlo do požara u postrojenju Mola u nekoj rafineriji 30 kilometara od glavnog grada, a u isto to vrijeme počelo je gorjeti postrojenje u Rumunjskoj. Nafta je, naravno, ruska, i u Mađarskoj i u Rumunjskoj, gdje su Rusi vlasnici rafinerija.
Novinar je optužio Ukrajince da su oni izveli te napade na postrojenja. Ako jesu, onda je zaista počeo vrlo ozbiljan rat u nekim dijelovima Europe. A ako to rade Ukrajinci, onda mudro rade, jer kad zašarafiš energente, dobivaš sasvim drugu priču.
Vidjeli ste noćas, Ukrajinci su raketirali neko kemijsko postrojenje koje proizvodi gorivo za rakete. Jer, jednog dana ćeš ne imati gorivo za rakete, nećeš imati toliko raketa i nećeš moći činiti ratne zločine kao što ih činiš. A svatko se poziva na nešto.
Energetska ovisnost i zatvaranje kruga
Tu je problem što se previše zemalja vezalo za Ruse, a to su teški problemi. Neće moći Njemačka više nikad imati jeftini ruski plin, neće moći ruska poduzeća za preradu nafte imati svoje pogone po Zapadnoj Europi, i tu se krug zatvara.
AP-ova vladavina i nova “banana” za tajkune
Po onome što vidim, naš AP vladat će pet milijuna godina, jer on zaista nema problema s energentima. Mi nikad nismo koristili ruski plin i rusku naftu u nekim enormnim količinama. Oni koji su dilali ruski plin i obogatili se, oni koji su kupovali hotele po našem Jadranu, svi će se oni naći u vrlo teškoj banani, jer više nema onoga što je bilo.
Morat ćemo svesti našu zemlju, ne na kumunjarski kriptokapitalizam umrežene diktature deset-ero razrednih, nego ćemo morati biti kreativni, sposobni nešto napraviti. A napravili, barem što se tiče ekonomije, nismo ništa. Eto, ispalo je slučajno, i to mi je drago, nećemo morati užasavati se jer imamo pogone za ukapljeni plin. Ukapljeni plin je nekad bio skup, a danas je običan plin skup, pa onda ukapljeni ispadne taman.
Izostanak industrije, radnika i planova
Ali kažem, to nije dovoljno. To je samo djelić onoga što Hrvatskoj treba. Hrvatskoj treba industrija, Hrvatskoj treba proizvodnja. To izostaje iz dana u dan. Mi smo se uhvatili turizma, svi su se bavili turizmom. Ali, pojavio se još jedan ozbiljni problem – 600.000 ljudi je otišlo van. Nastao je opći kaos, mi nemamo radnika. Mi možemo uvesti radnike i naći ćemo mi radnike za kopanje kanala i mijenjanje cijeni, ali malo ozbiljnijih radnika nema. Turizam je, rekao sam, posao niskog intenziteta. Kuhari, konobari, perači pijata ne zarađuju pare. Zarađuju tehnologije, zarađuju kompjuteri, zarađuje umjetna inteligencija
Inflacija i pohlepa umjesto proizvodnje
Inflacija je golema. Naš AP se tješi da netko namjerno stvara paniku, da ovo, da ono. Ljudi moji, paniku stvara AP! On dijeli šakom i kapom pare za plaće, a da je to ne-zarađeno. A kad je ne-zarađeno, onda onaj tko nije morao krvavo raditi pa zaraditi, on troši. A trgovac lijepo diže cijene. A trgovac ima robu čiju? Našu? Ne, nema, nego uvoznu. I onaj koji je uvoznik, on cepa cijene jer ga baš briga, jer nema konkurencije, jer nemamo, kažem, mi industrije ni poljoprivredne proizvodnje.
I onda govore stručnjaci, a ja im vjerujem, da, ako se slučajno nešto dogodi, a počeo sam s ratom, s požarima u rafinerijama i sličnim, pa nek’ se to prenese na to da netko odluči roknut ponešto raketa po autocestama, može nam se dogoditi da sedam dana budemo gladni jer Hrvatska nema vlastitu poljoprivrednu proizvodnju.
Rasprodaja zemlje i 35 godina u prazno
Hrvatska je strašno bogata, zapravo. Imali smo sreće što živimo i što su se ti naši Slaveni doklatili tu krajem osmog stoljeća, pa smo se domogli da dalmatinske i istarske obale rasprodali, trupce u šumama režu, izvlače, prodaju Talijanima, Talijani prave namještaj i natrag nama prodaju. I mi, za ono malo kikirikija, rasprodamo svoju zemlju. Izvore vode smo rasprodali. Ajde, luda je sreća da je Podravka, koja je jednim dijelom državno poduzeće, od Rusa otkupila elitna zemljišta po Slavoniji i Baranji koja smo udijelili bogatašu Todoriću.
Znate mi što smo u stanju. Znamo da ne peremo nožetine, ne čitamo knjige, ali smo zato pohlepni i pokvareni, spremni ukrasti, spremni prevariti i Boga i vraga da bi nekima bilo dobro. E vidite, kad živite u zemlji staraca, kad živite u zemlji bez industrije, vi trebate imati izvore prihoda.
Lijepo je što imamo ukapljeni plin koji ćemo prodavati, imali smo Janaf, pa smo zarađivali na Srbima, ali na kraju, ništa od toga. Dakle, mi Hrvati presipamo 35 godina iz šupljeg u prazno.
Više u mom VIDEU.