Ne znam što je to s tom grupicom iz Domovinskog pokreta, s tom strankom od 1% koja, zamislite, vlada Hrvatskom. Čim zinu, lažu. I eto nam afere oko Dejana Jovića – politologa, poznatog savjetnika bivšeg predsjednika Josipovića – kojeg su ponovno uvukli u svoje ankipartizanske igre.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Čovjek je bio na nekakvoj tribini, koju su organizirali oni koji primaju puste pare hrvatskog naroda (čitaj: razni aktivisti i paraziti), gdje se postavilo pitanje genocida. Odmah je krenula salva optužbi: “Rekao je da je Oluja genocidna stvar!” Notorna laž. Sramota je da ozbiljan čovjek u Saboru sjedi i laže.
Otišao sam pogledati što je zapravo bilo. Jović je previše pametan da bi u bilo kojem trenutku naštetio sebi. Kada se, recimo, počelo pričati o Gazi, nije htio reći da se tamo događa genocid (jer se i ne događa). Bio je vrlo oprezan, pozivao se na tuđe, stručne strane, na sudske odluke. Dakle, postoje dva genocida koja je svijet priznao: onaj u nacističkoj Njemačkoj i onaj u Ruandi.
Što je genocid? Seljački rečeno, kada jedan narod odluči potpuno eliminirati drugi, opsjednut mržnjom, i krene u doslovno, neselektivno ubijanje: žena, djece, staraca, svih. To se dogodilo u Njemačkoj i Ruandi, i nigdje drugdje. Jović to zna jer je, naposljetku, obrazovan čovjek koji je završio velike škole.
Što je genocid, da stvarno?
Problem je u tome što je genocid postala riječ kojom se razbacuju kao neodgojena djeca bombonima po sobi. Sada je sve odjednom postalo genocid. Ali nije. Postoje stroge pravne formulacije, i sve ostalo je izmišljanje i postavljanje sebe u poziciju da ti odlučuješ što jest i što nije. Prestanimo mazati oči i lagati; bavimo se pravnim formulacijama.
Na tribini se našao neki „janko-partizanko“ koji je postavio pitanje “genocida nad Srbima”. I tu je Jović bio vrlo neodređen, rekavši da su i Srbi i Hrvati imali tužbe na sudu u Haagu, i da su sve te tužbe odbačene. Dakle, nije bilo genocida ni nad Srbima, ni nad Hrvatima. Žalosno je da je riječ genocid postala jeftin instrument.
Jović nikako ne može biti drag (jel’te) gospodi bilo kojoj. Svojevremeno su ga napali da nije htio priznati genocid u Srebrenici. A on je, ustvari, pisao predgovor knjizi svog prijatelja, britanskog znanstvenika koji se bavio ratovima na području bivše Jugoslavije. Jović kaže: “Bavio sam se njegovom knjigom. Nisam ovdje pozvan da vodim rasprave je li nešto genocid ili nije.”
Oni, ti kvazi-ljevičari, zavladali su medijima ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Nama nameću desetljećima svoje nasilje i mi stalno moramo vikati da su oni liberali i demokrati, a nisu – oni su obični nasilnici. Oni određuju što jest i što nije, a to tako ne može ići! Pogledajte to silno ogorčenje jer je Trump došao na vlast, a on ne puši njihove fore. Pa mržnja, pa agresija.
Ali to je, gospodo, posljedica našeg primitivizma, nasilja, nacisoidnosti i lopovluka. Svi su premreženi nepotizmima, klijentelizmom. Samo moj može. Daj ženetini, daj ljubavnici, daj djeci posao! Normalno da je 5 milijuna Hrvata vani, kad mlatimo praznu slamu i svađamo se oko ludosti. Umjesto da nam daju odgovor na pitanje što ćemo sutra jesti, čime ćemo se baviti, sve smo karte bacili na turizmić, i sad je frka.
Normalno da imamo inflaciju, raju koja nezasluženo ima plaće i mirovine, a ovaj kod kojeg dolaze trošiti diže cijene. I onda opći kaos, opći pakao. O tome dame i gospodo pričajmo. Pustimo ideologije, svjetonazore, to nas ne zanima.
Što glumiš ti? Nismo svi kršćani. Ne može biti kriterij “kršćanske vrijednosti”. Ali mogu biti kriteriji morala, istine i pravde. To što postoje psihopati koji lažu, muljaju, kradu i otimaju, glumeći pritom velike Hrvate – e, ti psihopati su zlo. Jer oni znaju što je dobro i zlo, ali biraju zlo.
Mi smo, nemojte imati iluzija, u proteklih 35 godina propustili ići u drugim pravcima, a otišli smo u pravcu zle, prljave, smrdljive, odvratne, ljudski nedostojne, skeptične jame zla.
Više pogledajte u mom VIDEU.