U zadnje vrijeme, balkanska politička scena ponovno je postala poprište zanimljivih, a ponekad i nategnutih priča. Nedavno gostovanje Ursule von der Leyen u Beogradu izazvalo je cijeli niz komentara, pogotovo u vezi s predsjednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem, kojeg ja često zovem “Aca Faca”.
Mitovi, nebuloze i pranje glave
Počinjem s ironičnim osvrtom na spekulacije da je Ursula von der Leyen navodno “zaljubljena u mog prijatelja, brata Hrvata, Acu Facu”. Ali, dame i gospodo, to su nebuloze. Može biti ona zaljubljena u njega, ali Evropa je ta koja odlučuje.
U Beogradu je dočekana krasno, Aca joj je dao “kitu bre, cvijeća”, ali onda je krenulo sa šamponiranjem. Naime, naš jadni Aca je morao priznati da su u etno-selu “Sunčana Reka” organizirali kamp za obuku onih koji će biti “remetilački faktor po tuđim zemljama”. Prošlo je tamo 150 Moldavaca, jer su se spremali izbori, a njih su obučavali da tamo rade nerede. Pohapšeni su i nekakvi Rusi, vjerojatno instruktori.
Ursula je, očito, donijela dokaze da se to radi i Aca je morao priznati. Upravo je ona i progovorila o cenzuri, diktatorstvu, kontroli medija, ali i o sumnjivim batinaškim skupinama koje tabaju studente i one koji se bune. Nitko ne kaže direktno da su u pitanju Rusi, ali sve se nešto izokola, okolo kera, na mala vrata… Sve je to Aca dobio kao šamponiranje.
Pucanje po šavovima i posljedice “Sjedenja na 500 stolica”
Aca je cijelo vrijeme pokušavao igrati “na petsto stolica”, ali i to se potrošilo.
Vidite kako je to: ljudi će biti mirni, bit će mirni dok ima grijanja. Kad se smrzavaju, kad su redukcije struje i takve stvari, e onda izgube živce. Trump je zašarafio naftnu industriju Srbije, koju su prodali Rusima (Gazprom je uglavnom vlasnik), i sam Aca je priznao pred Ursulom da je frka.
Kod nas te frke nema. Nema zato što smo mi kukavički narod koji se nikad ne buni, koji je zadovoljan onima koji vladaju. Ali, ja ne živim od para države, niti od toga da mi non-stop povećavaju plaću. Čuj, kad ima para, ima inflacije, jer onaj tko nije zaradio svoje pare, nego ih je dobio na dar da bi glasao za iste, on kupuje. A čim kupuje, čim je potražnja, trgovac diže cijene.
Situacija u Srbiji nikako nije dobra, i Aca je sve svjesniji toga, sve paničniji. Sve je to posljedica tog sjedenja na petsto stolica:
Nisi Amerika, nisi Europa, nisi ni Rusenko, nego si sve nešto malo, i dovoljno da ti zašarafe plin i naftu i ti si u banani.
Mi smo jedan narod, pa smo i mi, jelte, genetski vezani uz našu braću Srbe stradali, jer je Janaf 30% svojih para zarađivao na dilanju nafte preko JANAFA do Srbije. Sad smo svi nesretni, sad smo svi u banani.
Tko su tajni špijuni i zašto se sve svodi na lovicu?
Moram se pitati: imamo li mi nekih ruskih špijuna ovdje? Sigurno ih imamo. Pa naš predsjednik je najveći Putinofil. Ali tko su ti drugi, treći, 25. u sjeni koji navijaju za Putlera? Naravno, ima i drugih špijuna, američkih, ovakvih, onakvih, koji pak viču svaki dan da će Putin propasti.
Sve je to strava i užas, isti igrači odrađuju prljave poslove. Zašto su uništeni hrvatski mediji? Zato da bi kojekakvi, masoni, mafijaši, ovakvi, onakvi, oni su vlasnici medija iako to nigdje ne piše. I onda podvaljuju nama priče kakve oni hoće da mi mislimo. Spominju se silnice likova koji su povezani s našim kvazi-poduzetnicima. Svi su oni jednom nogom tajni špijuni, ako ne i stvarno tajni špijuni.
Potpuno je jasno da se svi miješaju u tuđe zemlje, ne rade to samo Rusi. Ali rade u onim zemljama gdje su navukli hrpetinu Rusa da promijene strukturu stanovništva. To je nesretna Moldavija, u Rumunjskoj mute vodu, u zemljama Baltika mute vodu.
I za kraj, ne zaboravimo najvažnije. Pustimo priče o Ustašama i Partijanima, Četnicima i Janafima. Bitan je samo jedan faktor:
Lovica, kikirikić! To je bitno. Ako nema kikirikića, onda je nesreća.
Zato nam se ovi drže za vlast, zato poduzetnici s tim političarima rade – jer tu je mito, tu je korupcija. Treba izgraditi vodovod pa je netko dao 10%, treba opremiti bolnice. Pitajte se odakle im tolika lova, jer dokazano je da nijedan političar nema manje od 500.000 eura. Tu je kikirikić, svugdje kikirikić, jedinoga ga nema za stoku sitnog zuba.