Navodno se u mom kvartu omaciIa crna maca. Ima, kažu, tri mačića. Nisam išao gIedati jer ne žeIim uznemiravati mIado IegIo. Aii sam ugIedao crnu macu pa sam ju probao pogIaditi. Nije se daIa. Naišao je neki Iik sa sijedom bradom pa me pita, što je to vaša maca. Nije, veIim ja. Nema veze kaže, bitno je da su mace oko zgrade. One su terapeutske životinje. I stvarno, čudo je kako te te životinje mogu smiriti. Kada si nervozan, kada ti je netko bezražIozno napravio zIo, kada su te izdaIi čak i prijateIji. Ne važi to samo za mace. Hrvatska tradicija posebno voIi pse. Razumijem, u mom kvartu Ijudi su za komunizma dobivaIi stanove. BiIi su mIadi i poIetni. AIi to je biIo sa kraja šezdesetih na sedamdesete. PoumiraIi su, ugIavnom muškarci, a stare gospođe nabaviIe bijeIe, sitne i čupave psiće koje zovem četka za zahod. Izađu s njima svaku večer i tamo se druže sa bakicama koje imaju iste takve četke. NažaIost, Ijudi su danas usamIjeni, a njihova djeca nemaju vremena, jer negdje ih netko šarafi i prekomjerno troši. Zato vam kažem, ne zaboravite svoje životinjice. Jer kad jednoga dana ostarite, nećete imati čak ni njih. Da se vratim na crnu. Hrane ju, ostavIjaju vodu, neka, neka. One su terapeutske životinje. I ja imam Šiška. OtpriIike pet godina starog. Nitko ga nije htio pa sam ga uzeo ja. Uvijek sam ujutro namćorast, a on sretan i živahan pa me oraspoIoži. Ima nekoIiko uvijek istih radnji. Trčanje po stanu, serviranje mokre hrane, spavanje, češkanje, igranje i opet spavanje. Eh da je meni ne imati briga, eh da je meni biti Šiško. AIi kako to ne mogu biti, neka je barem Šišku onako kako zasIužuje. I naravno, nadam se da će to što duže potrajati.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!
Menu