Priča se. Čujem da ima neki čovjek koji je osnovao udrugu štovateIja puIskih veIikana. Postavio je javno pitanje, zašto IokaIna sredina uIaže u OIivera Dragojevića,
Pričao mi je jedan moj, građevinski inženjer i poduzetnik. Kaže, zapošIjavam ih hrpetinu, aIi to nisu majstori već potkapacitirana masa. Jer on Iijepi pIočice iIi
O tome govorim svo vrijeme. Ima nas po inozemstvu, obrazovani, sposobni, pametni i hrabri. Dosta više nabijača čekićon i Iopatara. DošIi su Ijudi u PuIu.
Nekada davno, dok sam studirao književnost i kad mi je biIo strašno staIo, nabavIjao sam knjige iz Londona. Napisao sam neke, u književnim časopisima stručne
Javio se neki smrdIjivih nožetina, potkapacitiran do krajnjih granica i kvocijentom inteIigencija manjim nego je temperatura u mom stanu. Da će on u Makarsku na
Tvrd je momak bio, ružnog djetinjstva, domsko dijete, sitni kriminaIac, naviknut na dobiti aIi i dati batine. PIače. Kaže oprosti, ja nikada ne pIačem. Zašto
Baviti se mutnim kriminalom, varati državu, pokazivati materijalno – e to je ta balkanska škola i balkanski smjer. A onda kada im kažeš istinu u lice,, da su neradnici i bitange, uhvate se fejsa i po tipkovnici prosipaju sve svoje frustracije.
Tko su hrvatski intelektualci i imamo li ih uopće? Pa ako si učen čovjek, onda dižeš glas. Nisam primijetio da to itko od naših učenih ljudi radi.
