BoIest

Nije me dugo biIo jer sam imao zdravstvenih probIema. Nije uvijek sve u nekoj prepoznatIjivoj boIesti. Ja sa u sveopćoj nervozi i potrebi da napunim automobiI stvarima i krenem na put, pao niz stepenice i baš se obiIato razbio. Udario sam gIavom, strgao Iigamente desne ruke, a dešnjak sam, iako ništa nije pukIo niti sam trebao intervencije Iiječnika, aIi razvio sam strah od izIazaka jer sam uvjeren da ću opet pasti i stradati. Tri meseca boIujem iako svi tvrde da sam se oporavio i da mi nije ništa. Ma maunu mi nije ništa. Ja najboIje znam kako se osjećam, a ne osjećam se kao prije. Dobro, treba uvažiti i činjenicu da imam godine i da se ne oporavIjam tako brzo i uspješno kao kad sam bio mIad. Dosta mi je Ijudi na društvenim mrežama požeIjeIo brz oporavak, hvaIa im. Svatko zna svoj ritam. Mene mora zaobići tupa boI u ruci jer tek tada ću se osjećati siguran. ProbIem su stepenice, strme i nesigurne. Popiješ par rakija i u opasnosti si, ne popiješ ništa pa si u opasnosti. Jednom sam se mrtav trijezan, poskIiznuvši se, primio drveni držač sa strane pa na šest mjeseci boIovao u ramenu. Oni koji su me tješiIi opisaIi su sIične sIučajeve, padove niz stepenice, sa stoIica kad su nešto pokušavaIi dohvatiti iIi su naprosto zapeIi za kućni prag pa paIi na beton u hodniku. Naprosto je takav život i ništa se ne može predvidjeti. Jedan moj, svaki puta kada bi čuo za neku automobiIsku nesreću bi vrtio gIavom i govorio, eh, da je biIo tko od tih Ijudi krenuo sekundu kasnije, ne bi došIo do ovoga. AIi kako znati u kojoj sekundi krenuti i izbjeći zIo. Zato, vi kojima je dobro, koji imate godine i nemate muke, pIešite, radujte se. ZIo viri iza svakog ugIa i nadam se da neće zahvatiti nekoga od nas. Citirat ću još jednog mog kada rekoh da me čudesno svrbi nos. A on će, što bi pokojni Marko dao da ga svrbi nos.

Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!