Počet ću s jednim upozorenjem. Nije rijetkost da upozoravam svakojake ljude, pa evo, potaknut komentarima, moram reći: ovo što ja radim jest rad. Svaki dan radim, svaki dan moram naći teme kako bih mogao funkcionirati i komunicirati sa svojom publikom. Moj kanal nije nikakav besplatni zabavni luna park. Ja nisam ovdje da bih nekoga zabavljao, nego da bih radio ozbiljan posao.
Zato, dame i gospodo, nema zabave. I nema džabe ni u starih baba. Nema ni negativnih komentara, liječenja vlastitih kompleksa, niti mahanja smrdljivim nožetinama po mojim kanalima. Jer ja tako odlučujem, ja kontroliram svoj kanal. Zabavljajte se negdje drugdje, a mi ćemo raditi posao.
Sad ću vam malo nabaciti nekakvih tema da bih vam opisao i opisujem ih svaki dan, a to je Hrvatska izvitoperenost.
Primjeri neodgovornosti i nasilja
Slučaj umirovljenika i šumskog požara Na sudu je lik, kažu umirovljeni, Podravec, nekakva budaletina od 88 godina. Taj ima zemlju pored šume, koja je u vlasništvu Hrvatskih šuma, i palio je korov. I lijepo je taj Podravec otišao kod drugog Podravca pit gemišt, dok nije skužio da sve gori. On je zapalio svoje granje i briga ga. Vjerojatno je puhnuo nekakav vjetar, odnio zapaljene grane put šume, i zapalio, dakle, šumu u vlasništvu hrvatskog naroda. Šteta je preko pola milijuna eura. Osuđen je na kaznu zatvora od godinu dana. Ja bih mu dao 50, jer je budaletina. Imati 71 godinu i ponašati se kao ološ i šljam, neodgovorni.
I sad ćemo mi povjerovati da je on bio otac, muž, ili odgovorni radnik negdje, jer kažu umirovljenik. Dakle, da je on bio odgovoran na tim dužnostima koje svatko od nas u životu ima. A on je najobičnija bedevija. Naravno, kako će on nadoknaditi preko pola milijuna eura? To je mlada šuma tri godine stara, potpuno izgorjela. Neka odradi robije, ponavljam, malo je dobio. Žao mi je zbog toga. Neodgovornost u prometu Pa onda imate drugi slučaj u Zagrebu. Radili su negdje u gradu, na križanju, i isključili semafore. Žena je s malim djetetom zakoračila jer semafori ne rade, a automobilist, mislim da piše taksist, ju je udario. Jadno dijete je sada u Klaćevoj, što će biti tko zna.
Ali problem nije u tome. Problem je u načinu na koji se ponašamo mi, navodno normalni odgovorni ljudi. Kako su mogli isključiti semafore? Ima i nekakav zakon, piše u medijima, da moraš osigurati prometnu policiju koja će upravljati i propuštati automobile i pješake. To se ne bi dogodilo da su osigurali sve preduvjete. I onda su se krenuli svađati s policijom koja je radila očevid, jer, pazite, frka je. Netko će i te kako odgovarati za to što su napravili. I iz dana u dan tako, iz dana u dan ignoriranje normalnih situacija.
Kvaliteta rada i korupcija Ja sam već pričao puno puta da nimalo nisam fasciniran komunjarizmom i diktaturom radništva. To je bilo kad je bio drug Tito. Sad, neka svatko u kapitalizmu, u koji nismo ušli, mi smo u komunjarskom kriptokapitalizmu, mi odbijamo se ponašati po normalnim uzusima.
Vidite, Filipinci i Nepalci su vadili cijevi u Novom Zagrebu prije godinu, dvije. Mijenjali su nove, jer od 45-te nitko nije mijenjao cijevi. Prvo što su napravili su prekinuli vodnu cijev. Stala je tržnica, stali su kafići, stalo je sve živo. Jer, dakle, nisu odradili posao kako treba.
Onda idemo dalje. U Zagrebu, u Frankopanskoj, u centru centra grada Zagreba, prekinuli su plinovod. Dvojica radnika su opružena po rukama. Pa idemo dalje, u Karlovcu je došlo do eksplozije u centru Karlovca. Je li to bila plinska cijev, je li bila plinska boca, nismo doznali poslije toga. Uglavnom, teško je stradao radnik.
Ali ta priča “radnik, pa radnik”… Ma to treba sve poslati doma. Ljudi moji, ta neodgovornost! Gdje su ti predradnici? Gdje su ti građevinski inženjeri koji kontroliraju cijelu situaciju, ako se takve stvari mogu događati? Ponovit ću još jednom, Kinezi su 200 ili 300 kilometara autoceste napravili bez ljudi. Ubacili čipove u kamione, u valjke, u bagere, u sve što treba, i lijepo kompjuteraši sa strane upravljaju. Bez ljudi!
To će se dogoditi. Neodgovornost, bezobrazluk, prljavština, “baš me briga” i tako to će rezultirati time da će se samo ukinuti to kvaziradništvo, jer posao nije odrađen kako treba.
Moralna dvojba i sustav E sad, imate dalje priču. Lik koji je sudac visokog kaznenog suda je negdje tamo na parkiralištu udario auto sutkinje i zbrisao. Prije toga je u Zadru prije dvije godine suđen jer je odbio dati podatke o vozaču automobila. U svakom slučaju, sudac visokog kaznenog suda će sutra meni suditi i mene kažnjavati, a pri tome sam bježi s mjesta gdje je napravio udes. Kakva je to moralna vertikala? A vidjeli smo što su sve radili, kako su se ponašali ti svakakvi, slizavali sa svakakvim kriminalcima, Sauronima i tamo po Međugorju. E pa vidite, dame i gospodo, to je zlo.
Ali da ne bi ispalo da ja samo govorim negativno, ima i pozitivan primjer, gdje je sud pokazao milosrdnost. Naime, osudili su dečka od 25 godina na godinu dana uvjetnog nakon što je pretukao oca, razbio mu zube, slomio mu četiri rebra, oštećenu očnu duplju. Ali zašto ga je sud tako blago kaznio?
Kaznio ga je zato što je otac 25 godina težak alkoholičar, agresivac, koji je tukao i maltretirao ženu, kćer i sina. Sin je išao u gornje prostorije, a ovaj agresivan i pijan ga je napao. Sva bijes, sav jad tog dečka se pokazao u tom napadu na oca, jer mu je bilo dosta. Postoji podatak da ga je otac pretukao, postoje svjedočenja i žene i kćeri da je zlostavljan. Išao je čak psihijatru zbog emotivnih problema, zbog stalnog nasilja, pijanstva, užasa.
Tako da kažem, u ovom slučaju čestitam sucima koji su tako odlučili. Iako postavljam pitanje raznim socijalnim službama: jesu li odradili posao i može li se nasilniku stati na kraj? Ili se rješava nasilje nasiljem, pa kad dobiješ četiri slomljena rebra, možda drugi put nećeš nasrtati na ženu i djecu? Iako i u to sumnjam.
Završna riječ Nažalost, dame i gospodo, država smo u mnogim stvarima jadni i bijedni. Neodgovorni, naše navike, naša smrdljivost jer se ne peremo i ne peremo noge, ne čitamo knjige, ni o čemu nemamo pojma, narcisoidni smo. I onda je problem s odlaganjem smeća, pa su svi skupa Balkanci završili na sudu, jer ne žele se prilagoditi. Mi smo smetnja svugdje gdje dođemo jer se ne želimo prilagoditi.
Mene ne zanima što ti nisi odgojen, što bacaš smeće, što radiš to što radiš. Ja želim red, rad i disciplinu. U krajnjoj liniji, zašto bih bilo kome podilazio? 18 godina, kako sam istjeran iz struke, borim se sam. Borim se, luda sreća, na društvenim mrežama, koje su mi omogućile da opstanem, da postanem poznat i ugledan u tim krugovima. I nemam niti jedan jedini razlog podilaziti bilo kome, pričati bajke. Ne, mi smo smrdljiv, neopran i neinteligentan narod, i ja kao Hrvat iz Hrvatske to imam pravo reći.
Neću nikome podilaziti i nikome neću pričati bajke, jer nemam razlog. Ja nisam umrežen, meni nitko ne pomaže, ja ne ovisim o HDZ-u ni o SDP-u ni bilo kome drugom. Ovisim samo o sebi.
A da bih mogao imati kanale koji se gledaju, ja trebam vašu pomoć, vas pozitivaca. Zato me zapratite, pomozite mi na sve moguće načine, na načine kako to i drugi ljudi rade. Nikoga se ne bojim, ja govorim istinu, i istina je moje oružje. Pošaljite donacije, zapravo mi pomozite da opstanem u ovom svijetu laži, prevara, pljačke i veleizdajništva.
Zapratite Putešestvije Gordana Stojića, gdje se malo kuha. Prevodim svoje romane na strane jezike, lektoriram, dat ću ih na tržište, prodavat ću ih. Ja porez u Hrvatskoj plaćam. Prema tome, ne bavim se nikakvim kriminalom za razliku od smrdonogih, grbonogih nogometaščića koji lažu na sudu i plaćaju poreze negdje drugdje, a mi im gradimo stadione i još im se divimo. Oni su bitange, oni su ološ, oni mrze svoju zemlju. I svaki onaj koji krade, laže i glumi nekakvo hrvatstvo je najobičnije smeće.
Ja ću se tome suprotstaviti iz dana u dan, i iz sata u sat, jer ne želim živjeti u odvratnoj, smrdljivoj, dubokoj i moje inteligencije nedostojnoj septičkoj jami zla, u kojoj su Baba Soka i Baba Šljoka glavne. E, neće biti tako. E, neće biti smrdljivosti. Mi ćemo, rijetki ali hrabri, se tome suprotstaviti.
