Jako je teško kada odlazi netko tvoj. Mislim da ne trebam nabrajati. No trebamo biti odrasli ljudi svjesni da će se umiranje jednom dogoditi. Mi smo bili mlada obitelj. Meni se činilo da se to ne može promijeniti. A onda su počeli odlaziti jedan po jedan. Je Ii mi bilo jako teško, je, jesam Ii zaplakao kad nitko ne vidi, jesam. Komplicirane su i te pogrebne procedure, izludi i krajnje iscrpi čovjeka. Rođenje i smrt su dvije najisplativije investicije, ajme koliko sve to košta.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Za umiranje se treba pripremiti
AIi vratimo se na emotivni dio. Ako si odrastao, zreo, svjestan da se to događa, psihički ćeš se pripremiti unaprijed, iako, budimo iskreni, nikada se sasvim ne možeš pripremiti. Život ide daIje, tvoja je dužnost da u njemu sudjeIuješ. Jer kako ćeš funkcionirati ako naričeš nad nečim što se ionako mora dogoditi. Moja se pokojna mater nije snaIaziIa. Pa svakih pet minuta zove, kaže, joj gotova ti je baba. Pa što da radim, ne mogu svaku minutu sjedati na nekakav vlak pa dolaziti u nekoliko stotina kilometara drugi grad. Živjet će koliko će živjeti, umrijet će kada na nju dođe red.
Da mi je glatko umrit
Jedan moj, sjajan čovjek, reče, da je meni zaspati kao moja mater i ne probuditi se istu noć. Njihovo je završilo, sretno ili nesretno, nas tek čeka taj ružni red gdje ćemo, nadam se, umrijeti Iako i jednostavno. Razumijem da je ovo teška tema, ali molim vas lijepo, zašto stalno glumiti da to nije tema. Ja sam vam od onih kojima je svejedno. Plaćaju luđaci stotine tisuća eura za grobno mjesto. Ma dajte molim vas. Kad me ne bu nek me jebu. Sjećat će me se neki, a ako ni oni, znači da sam protratio bez veze svoj život. Ali i tko jebe taj život. Puno je onih koji se, po rezultatima rada, nisu ni trebali roditi.