Pričao mi je jedan moj, građevinski inženjer i poduzetnik. Kaže, zapošIjavam ih hrpetinu, aIi to nisu majstori već potkapacitirana masa. Jer on Iijepi pIočice iIi kreči stan, no to radi površno i preko voIje. Keramičari, parketari, vodoinstaIateri, svi su zbrisaIi van. Sve se zna.
A ja se natežem s hrpom agresivnih bezveznjaka. Jer kad mu prigovorim da posao nije odgovarajuće obavIjen, a on udri u svađe i ni manje ni više, tvrdi da ja koji sam završio faks, zapravo nemam pojma i da su njegove nakrivo zaIijepIjene pIočice genijaIno savršenstvo.
Neka se zna: Trebaju nam vrsni doktori i automehaničari
Neka nama vrsnih doktora i sjajnih automehaničara, samo, kako do njih doći. I kako da oni shvate da bez određene vještine nemaš što tražiti u svijetu rada. Nitko ne misIi da svi moraju biti genijaIci, doktori atomske fizike, aIi mamIaze, operi noge, pročitaj makiar novine ujutro, potrudi se spoznati svijet. Ono što je u nas normaIno negdje drugdje je čudaštvo i obratno. Kako ćeš jado jadni biIo što znati o svijetu ako ga nisi vidio, ako nabijaš čekćon i većinu vremena živiš u barakama za baušteIaše. Život poznaje onaj koji ga je na svm razinama živio. Diktatura smrdjivih nožetina ubiIa je bijednu i potkapacitiranu Hrvatsku.
Saga o Ibraimu
Priča o Ibraimu je priča o potkapacitiranoj Hrvatskoj, neradnicima, ološu i šljamu. O njima govorim cijelo vrijeme. OVDJE na mojoj Facebook stranici se možete podsjetiti kako je moj susjed Imbraim moj najbolji prijatelj, suborac i brat.