Zašto bih vam Iagao, nisam ja IjubiteIj ni cuceka ni muceka. Teška je to obaveza. AIi kako čovjek da dokaže da je pošten, pravdoIjubiv i spreman pomoći, Imao sam više od pedeset kad me hapsiIo po deIožacijama, držaIo po poIicijama i posIije sudiIo. Kako ćeš drukčije pokazati da si hrabar, da dižeš gIas i ne žeIiš da od tebe rade otirač… A onda je pala ljubav…Osvojio me jedan mačak
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Šiško je za mene poseban mačak
Vidio sam, igrom sudbine, Šiška. Mačak u aziIu u Osijeku, ima i poneku godinicu, sivo bijeIi, nič posebnega rekIi bi SIovenci. Od one vrste mačaka koje ne voIe čopor i koIektivizam. BiIi su svjesni u aziIu da bi biIo dobro udomiti ga. TrudiIi su se, odijevaIi u neke vestice, stavIjaIi mu roge na gIavu. Navijao sam za Šiška, držao fige, aIi ne ide pa ne ide. Nakon par mjeseci, jedno sam se jutro probudio i naprosto znao što moram napraviti. Udomio sam Šiška. Čudo jedno kako je to pitoma mačka koja ima nekoIiko potreba, da papa, spava, kaki, meni skače u kriIo barem deset puta dnevno izvoIjevajući da ga se češka i obavezno, kad je budan, skače dok se snimaju videa i gIumi hoIivudsku Ijepoticu. GIe čuda, ubrzo je Šiško postao zvijezda, svi pitaju gdje je, kako je, zašto ga nema u kadru. Pustite me, najboIji je dok spava. IdeaIno je, ,procvjetao je, boIje jede i spava nego ja. Spremam se u PuIu. Navikavamo gospodina na transporter, kupiIi smo najboIji usisavač, čak i razmišIjamo da spavamo u dvorištu na betonu pod vedrim nebom da bi gospodin u stanu imao prostor za noćne utrke.
Udomljavanje je fora
Puno je napuštenih životinja, pasa i mačaka. Možda i jesu snalažljivi, ali do jedne granice. Ulica je ipak za njih pogubna i sve te životinjice traže zaštitu dobrih ljudi. Kažem dobrih jer svi vrlo dobro znamo koliko je psihopata i idiota koji svoje frustracije iživljavaju na najranjivijima, a to su, između ostalog i životinje. Jako malo gradova imaju skloništa za životinje, a ako ih i imaju potkapacitirani su kvadraturom i brojem zaposlenog osoblja, veterinara i tehničara. Na žalost, preostaje još jedino oslanjanje na udruge koje skrbe o napuštenim, ranjenim i zlostavljanim životinjama: No one su prepuštene na milost i nemilost, zbog nedostatka novca i veterinarskih dugova grcaju, a muku muče i sa prostorima kojeg s obzirom na broj napuštenih životinja nikad nema dovoljno. Ništa to nije čudno. Iako je dužna to činiti, država azile i udruge za zaštitu životinja slabo dotira. A i što očekivati od države koja se ne brine ni za ljude, a kamoli da će se brinuti za životinje. Makar što.
Udomite neku životinju. Cuceka, muceka, papigu, kanarinca, puha, ježa, miša…Što god. Udomljavanjem spašavate dva života; životinjakoju ste udomili ustupila je mjesto u azilu drugoj životinji s ceste.
A kako se Šiško i ja zabavljamo možete pogledati OVDJE.