Nedavno je bio Svjetski dan turizma, a u Hrvatskoj je to vrijeme kada se često čuje puno optimizma. Ipak, moramo se zapitati: jesmo li spremni suočiti se s istinom o našem turizmu? Jer, problem je u tome što mi, kada krenemo pričati o turizmu, stalno nešto lažemo.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Ne očekujem od ministra da čupa kose i plače, niti da se ne vesele turistički djelatnici. Naravno da treba naglasiti da je, recimo, Zagreb jedan od najmoćnijih turističkih gradova u Hrvatskoj. Ali, naša priča o turizmu prečesto se svede samo na Dalmaciju i Istru, što nije potpuna istina.
Kamo vodi naš “turizmić”?
Glavno pitanje je: Gdje mi idemo s tim turizmom?
Možemo pratiti analizu, recimo, Sandre Švaljek, koja kaže sljedeće (a to možete pročitati u svakom mediju u Hrvatskoj):
1. Previsoke cijene
- Udio turizma u BDP-u pada.
- Mi smo preskupi. Po cijenama smo na razini Italije i Francuske.
- Ali ne možemo se uspoređivati s Italijom i Francuskom. Samo Pariz donosi ogromne prihode, i ljudi će tamo dolaziti bez obzira na cijene zbog svjetskog imidža i ponude. Sva naša turistička mjesta zajedno često vrijede manje od jedne povijesne starine u Italiji.
2. Nedostatak razvoja i konkurentnosti
- Mi nemamo nikakvu industriju. Ne bavimo se budućnošću, tehnologijama, čipovima, umjetnom inteligencijom. To nas ne zanima.
- Svi bi se bavili turizmom, misleći da će u nekoliko ljetnih mjeseci zaraditi da ne moraju ništa raditi preko godine, a to tako ne ide.
- Zbog sve veće potrebe za zaradom, konkurencija raste. Na svakoj ulici u Dalmaciji ili Istri imamo birtiju na birtiju, restoran na restoran.
3. Cijene rastu, vrijednost odbija
- Iako je prihod veći, on je veći na račun cijena, a ne na račun toga što turisti troše više.
- Zapadne zemlje, poput Francuske, počinju smanjivati cijene jer znaju da im zbog snažnog imidža i vrhunske ponude ljudi dolaze, a sniženjem cijena postaju još privlačniji.
- Naše cijene samo rastu. Prešišali smo Maltu, Španjolsku i postali nekonkurentni.
4. Slaba radna snaga i loši uvjeti
- Cijena rada u hrvatskom turizmu pada.
- Skupljamo priučene konobare i kuhare. To nisu ljudi koji su spremni uložiti u sebe i završiti ozbiljne škole.
- Drugdje u svijetu, u elitnim centrima, rade vrhunski stručnjaci koji su ulagali u sebe, završili škole i mogu birati posao. Zašto bi vrhunski slastičar s idejama poput imitacije Onofrijeve česme radio u Hrvatskoj za sitnu paru i bio kruha gladan? On može birati.
- Mi tjeramo one koji su najbolji jer smo iskompleksirani.
Posljedice: umrežavanje i lažni život
Mi smo, nažalost, zemlja nesposobnjakovića. Ostali smo u komunjarskom kriptokapitalizmu gdje smo svi navodno isti, ali to nije istina. Nismo svi isti. Neki su sposobni, neki ne, neki imaju ambicije, neki ne. Ali, kod nas, onima koji su prvoligaši mi lomimo noge jer smo iskompleksirani.
Živimo u svijetu gdje se stalno prosipa iz šupljeg u prazno. Želimo da nam turisti “krkaju” i “cugaju” po cijele noći. Ali, od takvih “paradajz-turista” mi nemamo koristi.
Sezona oporavka nakon korone se dogodila jer smo bili najbliži, pa su ljudi “navalili”. To je funkcioniralo jedne godine. Ali nakon toga, moraš nešto osmisliti, moraš nešto dati, moraš malo drugačije igrati. Tu smo kiksali.
Što dalje?
Moramo se napokon pogledati u lice i reći istinu. Moramo prestati živjeti od iluzija i virtualne stvarnosti, a živimo u njoj od ’50-ih godina prošlog stoljeća.
Ne možemo podnijeti da je netko bolji od nas. Onaj koji se ne bavi turizmom ne mora biti žrtva onoga tko se turizmom bavi. Mora se uvesti red, financijska inspekcija mora raditi svoj posao, varalice se moraju kažnjavati.
Svijet se promijenio. Nema više onih koji će sjediti i cijelu noć krkačiti, piti, jesti i zabavljati se bez ograničenja.
Ako želimo bolju budućnost, naša vlada, ministri, ekonomisti, oni koji su zaduženi za budućnost, moraju:
- Reći ne odlasku radnika u inozemstvo.
- Reći ne trgovačkim centrima koji su 50% skuplji od zapadnih zemalja.
- Reći ne bankama koje deru narod. Neka se idu baviti zarađivanjem novca tamo odakle su došli.
Kada se budemo tako postavili, Hrvatska neće biti “bijednička zemlja”, “bečka konjušarnica” i izdana septička jama zla.
Dosta laži, dosta prevara, dosta muljanja. Hajmo napokon se dogovoriti je li istina ono što govore stručnjaci ili ćemo i dalje staviti prst u uho i zapjevati.
VIDEO možete pogledati na mom YouTube kanalu MalaTV Gordana Stojića