Prošlo je 25 godina od oktobarske revolucije, ili preciznije, srpske oktobarske revolucije. Tada je naš dragi Sloba Milošević morao sići s vlasti, nakon silnih prosvjeda i mućkanja s izbornim rezultatima. Svi smo se nadali da se spasila Srbija, jer je on napravio neviđenih zla. Taj je započeo stotine ratova, teška komunjara koji se bacio u naci-šovenstvo. Svašta se nakotlalo, ali svi smo mislili: bit će demokracije i liberalizma. Ali ništa od toga.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Od Đinđića do Vučića: Diktatori se smjenjuju
Kad pogledate tu političku situaciju, Đinđića su ubili, Vuka Draškovića su zamalo ubili, ne znam gdje je Koštunica nestao, ne znam ni gdje je Toma Grobar… I onda se izdigao moj brat Hrvat, Aca Vučić. Okružio se svojim “Hrvatićima” i diktatorski vlada Srbijom. Da je netko rekao: 16 godina? Nevjerojatno je koliko je ta Srbija diktatora prošla, od našeg Jožeka iz Kumrovca, preko Slobe Miloševića, pa evo sad Ace Vučića.
Sjedi on u studiju, jako voli pričati i slikati se, a sve se svodi na nekakvu paranoju. On je valjda paranoidni šizo. Sve je u strahu: pa hoće li bre, srušiti Srbiju, pa neki strani plaćenici dobivaju lovu da sruše tu predivnu Vučićevu Srbiju. Pa je li 95% svih medija “sluganče” za njega.
Žalosni naslovi i medijski mrak
Kad vidite te žalosne naslove u medijima… Ja, koji sam već bio dečkić kad sam počeo shvaćati stvari, i kad sam shvatio taj kult ličnosti oko Jože Broza Tita, to trčanje sa štafetama, to se sad ponavlja. Mediji govore: “Da, Vučko je nešto rekao, važno je!” Pa onda neki komentatori američki, samo njega citiraju. Ništa Trump, ništa Putin, samo Vučko! I kad on kaže nešto strašno, prije toga ima da pojede malo sardina indonežanskih s lukom, pa onda ima da kaže.
Sad se postavlja pitanje: palamudi li, muti li, izmišlja li? Pala nadstrešnica ubila je šesnaestero ljudi. Imat će svi odgovarati i dobiti doživotnu robiju. To je jednostavna i logična stvar. Aca Vučić mora, bre, da ode! Otići će sad ili za dvije godine ili za pet godina. Ali, napravit će štetu, kao i diktator prije njega, Sloba Milošević. Ne želi sići s vlasti, jer je to jedino što u životu zna.
Posljedice diktature i naša bijeda
Završio je on škole, završio mu je brat škole, mogli bi oni raditi pravne, ekonomske poslove, ali oni bi vladali. I to tako da su se upetljali u sve moguće sumnjive poslove, optuživani za sve i svašta. A najgore kad taj jadni Aca počne pričati o nekim atentatima! Više atentata su na njega spremili nego na Fidela Castra. Ali nikad nijedan lik nije uhapšen, nikad nijedna puškica pokazana, nikad nijedan materijalni dokaz. Zato kažem: po svoj prilici je on paranoidni šizo.
Voli on oko sebe one koji plahutaju. Žalim te ljude. Brnabićka. Ona je u Americi radila za Amerikance, mogla je biti nekakva menadžerica, a ona je sluga jednom Aci Vučiću. O Vojkanu Šešelju, mom bratu Hrvatu, neću ni da pričam. Trebao je biti u Haagu, gdje je zaslužio biti, ali su ga pustili. Evo ga već deset novih godina muti vodu, iako je osuđeni ratni zločinac, i nikome ništa.
To su strahote, to su laži, to su prevare. To je otimanje, to je uzimanje narodu iz očiju, iz njihovog kazana. A narod je vjerojatno zaslijepljen mnogim stvarima. Bez obzira što Aca ima u urbanim sredinama pokret otpora, ali tamo negdje u nekim vrletima vide u njemu nekog: “On je, bre, napravio prugu, pa se voze.” Treba napraviti prugu, kamo sreće da u Hrvatskoj rade pruge.
Ali, ljudi moji, tko će plaćati kredite koji su dignuti za pruge, za autoceste i što je najgore, za nogometne stadione? Plaćat će narod i plaćat će desetljećima, kao što i mi plaćamo naše autoceste. Sve je to fascinantno, ali mi i dan-danas otplaćujemo silne kredite, a autoceste nisu isplatile, osim za turističku sezonu.
Tako se i Aca hvali vojnom industrijom Srbije, koja je prodana Rusima. Može se dogoditi da u toj Srbiji ne bude grijanja. Ljudi će se smrzavati, a deseti mjesec, nova oktobarska revolucija, palo 70 centimetara snijega. Strava i užas.
Hrvatska naspram regije
Dodajte tome još i Milorada Dodika, i što imate? Imate narod koji očito jako voli nekakve diktatore, jako im se voli diviti i jako voli raditi protiv sebe.
U Hrvatskoj još uvijek ima nekakvih sloboda, ima nekakvih medija koji svaki dan op(l)indravaju AP-a. To u Srbiji baš ne ide tako. U Srbiji, ako op(l)indravaš Acu Facu, možeš i te kako stradati, biti eliminiran s posla. Veliko je pitanje što će biti s medijima Dragana Šolaka, najvećeg protivnika Ace, koji može financirati te medije, ali je pitanje dokad.
U Hrvatskoj ipak još uvijek ima džepova gdje smiješ reći da je ZM neradnik koji ždere na tuđi račun, kojeg je ovaj glupi narod izabrao da muti vodu i glumi disidenta. A za AP-a neću ni pričati, od tate komunističkog moćnika, on je postao nekakav pro-ustašičić.
Jednako da nema AP-a i ZM-a, da su baba Soka i baba Šljoka, isto bi nam bilo. Jer mi smo, nažalost, jadnička, primitivna zemljica, neobrazovanih ljudi koji ne peru noge. Mi smo jad i bijeda, ali jedino mi se čini da smo u odnosu na Srbiju i Bosnu i Hercegovinu svemirski brod.
Više pogledajte u mom novom VIDEU.