Pričao sam vam kako sam pao niz opasne stepenice, udario glavom, ozIijedio ligamente ruke. Zaista teške komplikacije. Nakon toga sam se snuždio, postao najprije ljut na sebe pa depresivan. Okružen sam liječnicima, poštenim ljudima koji bi rado pomogli. AIi lakše je kad imate neku konkretnu bolest s kojom se morate boriti. Moje je isto bolest, samo specifična jer se prema van ne vidi što je unutar mene. Pri tome su jako komplicirani moji najbliži. Oni stalno misle da sam ja zao, da mi je cilj njima komplicirati život iako bi sve dao da oni nemaju nikakvih muka sa mnom. No, što ćete. Kad nisam dobre volje, a često nisam, ja ću otići u krevet, ne zato što sam lijen nego je to u tom trenutku najbolje.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Problemi s nesanicom
Imao sam, siguran sam i lakši potres mozga, još mi se manta u glavi iIi me kroz ruku dok spavam prođu damari boli. Kako imam dosta probIema sa nesanicom, moram spavati. Ako je to danju, onda je danju. Zar nije boIje nadoknaditi manjak sna nego se mučiti cijeli dan. E vidite, i to je nešto što moji najbliži ne razumiju. Ja nisam zao, samo sam nesretan, često nervozan, svadljiv, puno mi toga ide na živce, apsolutno svjestan da moji najbliži to ne zaslužuju. Ali vjerujte mi, da su ti najbliži u fazi neke bolesti, ma ja bih učinio sve za njih, klečao, plakao, pjevao, plesao, dakle učinio sve da im olakšam situaciju. Ne možete čovjeka olako optužiti da mu nije stalo da se liječi jer to naprosto nije istina. Budući da nije riječ o konkretnoj bolesti, siguran sam, proći će ovaj užasan period.
Želim ozdraviti
Nestat će sasvim bol u ruci, osjećaj nesreće, depresije, strah od izlaska na ulicu da se opet ne bih ozlijedio. Za manje od godinu mi ćemo opet na duže u Pulu. Za to vrijeme moram biti sasvim zdrav jer tamo se osjećam najbolje, tamo najbolje spavam, čak i, a spopalo me da ne mogu jesti, najbolje jedem. Čekam taj dan, otvoren prozor sobe dok legnem i zvukove cijeloga grada dok smirujuće spavam.