Znate ljudi moji, uvijek sam sa snalazio na ovaj ili onaj način. Plesao gol po stolovima, pio vina do kasno u noć, ludovao, družio se. Zapravo spašavao psihu iako to tada nisam znao. Puno nas je depresivnih, samo je pitanje do koje granice. Kada si mlad, lakše podnosiš svoju nesreću. E kada ostariš, navale demoni prošlosti. I tada nam trebaju antidepresivi.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!A zašto su slavni pisci i filozofi bili tjeskobni?
Uvijek sam se pitao, a bio sam vrijedan čitač knjiga i biografija pisaca, što ih je često nagonilo na čudne postupke. Danas, kada i sam imam problema s običnom mentalnom stabilnošću, znam, nije Iako. Kada imaš talent, puno toga uložiš u njega, ali to nije dovoljno. Uvijek postoje ta čudna muka, nesigurnost i tjeskoba. Već sam govorio o tome kako drugi oko nas ne razumiju o čemu je tu riječ. Nije riječ o gizdavosti i namjeri da napakostiš onom tko ti je najviše drag. Jednostavno te pritisak u glavi tjera da na trenutke budeš zao prema onom tko ti je najbliži. Evo, počeo sam uzimati antidepresive, čini mi se za sada uspješno. Naravno, svjestan sam da uspjeh neće doći preko noći, da moram čekati ma koliko ja htio uspjeh preko noći.
Na sve sam spreman samo da se izliječim
Na sve sam spreman, tretmane psihijatara, ma ako treba i odgovarajući odjel, ali moram se izvući od tako crnog viđenja svijeta, jer ja znam da on nije najgori jer je samo jedan. No, treba shvatiti i drugu stranu priče. Uspjeh neće doći bez pomoći medicine, nitko ne može postati veseo preko noći, nitko nije taj koji će se izdignuti izvan svoje psihe. Dobro je da postoje stručni ljudi, oni će nam pomoći. Jer, ljudi su čudne i osjetljive biljke. Baš me zanima ima Ii na svijetu potpuno stabilnih i normalnih ljudi. Moguće da ima, ali ja znam da trenutno nisam među njima. Ako ima, neka znaju da im silno zavidim.