Postali smo, nažalost, svjetska medijska vijest, ali dame i gospodo – po gluposti. Kako je davno rekao moj stari prijatelj Sartre: “Pakao, to su drugi.” I zaista, čini se da mi sami sebi postajemo taj pakao, ili ga barem stvaramo za one oko sebe.
Sve kreće od kućnog odgoja
Sve kreće od elementarnog: nedostatka kućnog odgoja i temeljnog poštovanja prema životu. Nedavno me zgrozila vijest iz zagrebačkog Zoološkog vrta, koji je inače dobro održavan i cijenjen. Tamo su napravili dječji zoo, s pitomim životinjama, gdje djeca mogu doći i podragati ih. I što se dogodi? Dođe neki ološ, navodno stranac, i dovede dijete koje počne natezati životinju za rog. Riječ je o patuljastoj nigerijskoj kozi, sitnoj životinjici od tridesetak kilograma. Koza, braneći se, ogrebe dijete. I što je sljedeće? Taj smrad od roditelja, taj ološ, zove policiju i hitnu pomoć! Grohotan smijeh! Koji cirkus! Valjda očekuju milijardu od zoološkog parka jer je koza, eto, “kriva”.
Pobogu što je ovo? Zar ne odgajate dijete da mačku ne smije povući za rep, jer će vas ogrebati? Očito misle izvući korist, zlorabeći sustav, a policija i hitna pomoć služe za puno ozbiljnije stvari nego za ovaj cirkus pohlepne, smrdljive i beskorisne bratije. To dijete treba uzeti roditeljima, a njima naplatiti zloupotrebu državnih službi!
Mi smo uzurpatori svega na planeti
To je samo jedan primjer našeg odnosa prema živim bićima. Jer mi, ljudi, smo također životinje. Nemojmo se zavaravati. Samo smo najpametnije životinje, pa vladamo planetom. Ali i mi možemo biti divlji i agresivni. Nije daleko ni primjer iz Botswane, gdje je slonica, čuvarica mladunaca, napala turiste, bonvivane, ološ koji je došao tamo bespotrebno. Slonica je samo branila svoje leglo, a mi smo uzurpatori.
A da ne govorim o apsurdu oko odgoja, gdje nam se nehumanošću vraćaju plemenite namjere.
Ima, naravno i dobrih primjera. Čitam o školi u Sarajevu koja je prigrlila tri mačića. I to je mudrost! To je primjer kako bi trebali funkcionirati: pametni pomažu nemoćnima. Mačići su privukli djecu u knjižnicu, djeca su počela čitati! To je taj, plemeniti primjer, voditi računa o svemu, mačkama, drveću, bilo čemu.
Kretenizacija djece (od roditelja prije svega)
Ali, nažalost, radimo uglavnom suprotno. Pogledajte samo priopćenja zagrebačkih fakulteta, političkih znanosti i stomatologije, gdje mole roditelje da se “skinu” sa svoje punoljetne djece. Užas! Dolaze na fakultete, zivkaju profesore, a njihovo je dijete punoljetno. Kreteniziramo svoju djecu, radimo od njih nesposobne slinavce. Kako će netko biti psihički stabilan, liječiti ljude, ako ga mama i tata moraju pratiti na upise? Konstantno smo u nekom komunjarskom mentalitetu, gdje se sve mora srediti pritiskom, “šuškanjem” i vezom.
Najgori smo u Europi na testovima znanja, ne ide nam ni hrvatski, a kamoli išta drugo. Roditelji radije plaćaju meni da im pišem lektire nego da ulože u dijete i njegov intelektualni razvoj. Mi stvaramo smrdljive neradnike koji misle da šakom po stolu mogu dobiti što god žele. Dosta je tih babasloka, dosta je primitivnog nasilja nad onom malom inteligencijom koja je ostala.
Prestanimo praviti cirkus od ove zemlje, prestanimo obloglavi, primitivni smrdonogi plakati za cajkama po trgovima. Dosta je neradnika, dosta je nekompetentnih na vlasti koji su se uvalili preko štela, dok sposobni ljudi idu na burzu rada.
Do kada ćemo biti stoka sitnog zuba, predana u ruke mafijašima, masonima i onima kojima nije stalo ni do koga osim do vlastitog džepa? Dajmo se saberimo, dajmo uvedimo meritokraciju i sposobnost. Dosta je bilo!
Više pogledajte u mom VIDEU.