Britanija, Švedska i (ne)rad: Je li socijalna država postala zamka?

gordan stojić

U Europi je sve očitiji problem kulture nerada i zloupotrebe socijalnih sustava. Ne radi se samo o velikim migracijskim valovima, već i o desetljećima pogrešne politike koja je dovela do ekonomske krize u nekada najjačim europskim državama.

Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!

Video “Britanija i Švedska bit će zemlja migrantska” objavljen na mom Youtube kanalu Mala TV Gordana Stojića iznosi oštru kritiku socijalne politike u zemljama poput Britanije i Švedske, koje se sada suočavaju s problemima koje su sami stvorili.

Kada velikodušnost postane teret

Politika “neka svi dođu” i velikodušnog davanja socijalne pomoći dovela je do situacije u kojoj se nagrađuje – nerad.

  • Britanija: Zemlja je suočena s velikim brojem migranata, uključujući i one koji su ilegalno prekršili zakon, ali i legalne migrante. Problem je u onima koji su naučili da je bolje ne raditi: primati socijalnu pomoć, dobiti socijalni stan i praviti djecu, sve na račun države. Britanci sada pokušavaju ukinuti socijalnu pomoć i natjerati ljude na rad, no često je prekasno jer su se sustavi adaptirali na “socijalne privilegije”.
  • Švedska: Nakon godina slične politike, Švedska je shvatila da mora reći “dosta je više”. Najava smanjivanja socijalne pomoći uz uvjet da se mora raditi i naučiti jezik, pokazuje promjenu smjera. Poanta nije u tome da se novac dobiva, već da se radi i plaća porez kao legalni građanin.

Danska i Njemačka: Drugi primjeri buđenja

Problem je vidljiv diljem Europe:

  • Danska: Poduzela je konkretne korake da riješi problem socijalnog getoiziranja. Prodano je 11.000 socijalnih stanova, a legalni migranti će se naseljavati u dijelove Danske gdje nema stanovnika i gdje će morati raditi, zarađivati i plaćati porez. Ovo je jasan zaokret od podržavanja “elita” koje žive na socijali u urbanim središtima, a ne žele se školovati niti raditi.
  • Njemačka: Kao centralna točka za migraciju, Njemačka se suočava s dodatnim ekonomskim udarcima. Propala autoindustrija najavljuje ukidanje preko 100.000 radnih mjesta, a čak i giganti poput Boscha otpuštaju radnike. Uz to, politika je dopustila da u zemlju uđu stotine tisuća migranata, ne da bi radili, već da bi oni koji navijaju za nogomet i piju pivo imali tko će im šljakati najprljavije poslove.

A naša stvarnost su Hrvatska i nerad

Kao i ostatak Europe, Hrvatska ima slične probleme, iako možda u drugom obliku. Dok 600.000 naših ljudi odlazi vani za veću plaću i bolji tretman, kod nas raste mentalitet “džabalebaroša i lezilebovića”.

Hrvatski paradoks najbolje se očituje u:

  1. Odgovornosti: Nedostatak odgovornosti za štetne političke odluke, bilo da se radi o ekonomskoj propasti, kriminalu ili sumnjivim poslovima s naftom.
  2. Javnom sektoru: Tzv. “zaštićeni” radnici koji imaju garantiranu plaću, bez obzira na učinak, a rad je ravan nuli.
  3. Filozofiji: Još uvijek je prisutan mentalitet iz komunizma: “Ne mogu oni nas toliko malo platiti, koliko mi možemo malo raditi.”

Zaključak: Buđenje iz zlatnog sna

Kada političari, pogotovo na Zapadu, shvate da im ekonomski problemi i kriminal dolaze na naplatu, pokušavaju “šutnuti” one koje su doveli. Ali, kako se kaže u videu, to ne ide. Ti ljudi sada imaju prava, a odgovornost je na onima koji su vodili politiku “vokerizacije” i “socijalne zaštite” za nerad.

Ako Europa ne prestane sa svojom dubokom, septičkom jamom zla, odnosno, s politikom koja potiče nerad i iscrpljuje ekonomske resurse, kolaps je neizbježan. Stvarnost je ta da se svijet izvrnuo na glavačke, a mnogi se tek sada bude iz svog zlatnog sna i šokirani su.

Potrebno je novo društveno uređenje koje će ponovo cijeniti rad, a ne privilegije za nerad.

Podijeli: