Search
Close this search box.
Gordan Stojić

Svaki dan u medijima čitam, namažite njonju ovim i onim, nestat će bore u trenu, bakica će izgledati kao mlatka, ma čudo jedno. Znate da sam proslavio šezdeseti. Imam zasad sreće, jest sijed sam, nisam debeo, imam zube i kosu. Realno govoreći sasvim solidno. Tko kaže da jednog dana neću biti i lep leš. Ali o tom potom.

Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!

Preparirani leš

Jednom sam se odmicao od krajnje napasnog čovjeka koji mi je počeo na tramvajskoj stanici namigivati. Nije on bio napasan, nisam shvatio poantu, nego je moj osnovnoškolski kolega, znatno razdebljan i bez kose. Zadnji puta vidjeli smo se prije pedeset godina. Neki ljudi uspiju zadržati nekadašnji izgled, drugi se jako promijene. Ali bez obzira na sve, godine idu i mi smo svakim danom bliži odlasku u bespuća povijesne neozbiljnosti. Čak i kada bi postojala čudotvorna mast koja bi nas pomlađivala, čemu sve to. Naravno da takva mast ni ne postoji jer da je tako svi bi bili mladi, bez bora, još uvijek zavodljivi, posebno poželjni drugima.

Diktatura mladosti

Diktatura mladosti, crveni tepisi, zvjezdanost, učinila je od ljudi monstrume. Pogledajte samo srpske cajke. Svaka ima tone PVC-a u sebi, ništa na njoj nije njezino. Šiljata brada sad je četvrtasta, usne kao traktorska guma, napumpane sise, čak i guzica se može srediti da izgleda bolje. Ali nikome nije gorjela svijeća do zore. Kako će izgledati ona ocvala Dara Bubamara koja je prešla četrdesetu a svaki dan pumpa usta i sise. Jest, svjetske mange imaju para pa zatežu kožu, ali ostarjeli glumci sa zategnutom kožom izgledaju kao preparirani leševi dok jednog dana ne postanu leševi.

Dobro je živjeti dobro, biti ispunjen poslom, brakom, djecom, to je najbolji put za dobar izgled.

O, kako je lijepo biti baš ružan

Kad čovjek malo razmisli, najbolje je biti ružan. Pa kad ostariš neka kvalitetna patina padne na tvoje lice i kosu. Koliko li je samo bivših ljepotica na svijetu tužno, mažu njonju sumnjivim kremama koje će im vratiti nekadašnji sjaj. A svakoga dana iz šešira iskače neka nova, mlađa peveceuša koja će ugrijati hladna srca ostarjelih jaraca, koji voze bicikle, piju samo vodu i ubijaju se u teretani. Znao sam jednog takvog. Dobro je izgledao prije nego će odapeti od srčanog.

Ja sam star, zao, ružan, ali još uvijek živ i ipak lep. Koliko lep i pametan možete pogledati u mojoj emisiji #stojićizam na MUCHACHO KANALU.

Podijeli: