Budimo sasvim iskreni, Hrvati su neradnici. Bio je dan mrtvih, neki katolici me upozoravaju da se taj dan treba drukčije zvati, zabole me za to. Cijeli tjedan naša djeca ne idu u školu. Umjesto da stječu nova znanja, pretpostavljam, doma vise za kompjutorima. Pa ljudi moji, to je samo jedan dan kada se probamo sjetiti pokojnika i idemo dalje. Stvarati i živjeti rad.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Živio rad bez rada
Mi smo još živi pa nam treba plaća kojom ćemo kupiti hranu. Ili turizmić. Cijela se država pretvorila u zemlju deseterorazrednog turizmića gdje se u par mjeseci nastoji skupiti hrpa love a nakon toga plandovati. Radi se jedanaest mjeseci u godini a jedan ide na godišnji. Nitko nigdje ne radi, nema tvornica kao nekada a preko milijuna su džabalebaroši, administracija, branitelji i lažni invalidi. Ali tržnica u mom kvartu radi. I svi dolaze automobilima, poželjno je da to budu džipine.
O budućnosti nećemo…
Zašto naša djeca tjedan dana ne idu u školu. Što nemaju dovoljno i zimskih i ljetnih praznika. Kaže neobrazovani smo. Naravno kada nitko nikoga ničemu ne uči. Imamo katastrofalne rezultate na testovima iz književnosti. Djeca nisu u stanju povezati sadržaj nekog romana sa stvarnošću. Naravno, da je pod bukvom po cijele dane ležat.
A što ja mislim o turizmiću može se vidjeti u mojim video uratcima. Zato se pretplatite na moj YouTube kanal. Vidimo se tamo.